Kalkulator višebandnog razdvajanja

Linearno razdvajanje ravnomjerno raspoređuje točke razdvajanja u smislu frekvencije (npr. 100 Hz, 200 Hz, 300 Hz), što može biti korisno za primjene gdje su potrebni jednaki frekvencijski intervali. Logaritamsko razdvajanje, s druge strane, raspoređuje točke na temelju logaritamske skale (npr. 100 Hz, 1.000 Hz, 10.000 Hz), što bolje odražava kako ljudi percipiraju ton i idealno je za audio primjene poput miješanja i masteringa. Logaritamsko razdvajanje osigurava veći fokus na niske frekvencije, gdje se nalazi većina glazbene energije, dok i dalje učinkovito pokriva više frekvencije.

Optimalan broj pojaseva ovisi o složenosti vašeg miksa i specifičnim ciljevima vašeg procesiranja. Na primjer, žanrovi bogati basom poput EDM-a ili hip-hopa često imaju koristi od posvećenog sub-pojasa za preciznu kontrolu niskih tonova, dok jednostavnije akustične pjesme možda trebaju samo dva ili tri pojasa. Prekomjerno razdvajanje (npr. korištenje pet pojaseva nepotrebno) može dovesti do faznih problema i prekompliciranog procesiranja. Dobra polazna točka su tri pojasa: niski, srednji i visoki, koji se mogu prilagoditi ovisno o materijalu.

Iako točke razdvajanja variraju ovisno o materijalu, uobičajene polazne točke za trobandnu postavku su oko 120 Hz za prijelaz s niskog na srednji i 2.000 Hz za prijelaz s srednjeg na visoki. Za četverobandnu postavku, dodatne točke mogu uključivati sub-bass razdvajanje na 60 Hz i gornje srednje razdvajanje na 5.000 Hz. Ove vrijednosti se mogu prilagoditi ovisno o žanru, instrumentaciji i željenoj tonalnoj ravnoteži. Uvijek koristite svoja uši kako biste fino podesili ove točke prema miksu.

Fazni problemi nastaju kada audio signal na točkama razdvajanja nije savršeno usklađen, što dovodi do poništavanja ili pojačavanja koje može promijeniti tonalnu ravnotežu. Ovo je posebno problematično s strmim nagibima razdvajanja ili loše odabranim točkama razdvajanja. Da biste smanjili fazne probleme, koristite blage nagibe (npr. 12-24 dB/oct) i testirajte svoje procesiranje u mono kako biste identificirali anomalije. Neki napredni dodaci također nude linearne fazne razdjelnike, koji mogu eliminirati faznu distorziju po cijenu dodatne latencije.

Minimalne i maksimalne frekvencijske vrijednosti definiraju raspon unutar kojeg su raspoređeni pojasevi. Na primjer, postavljanje minimalne frekvencije na 20 Hz i maksimalne na 20.000 Hz pokriva puni ljudski slušni raspon, prikladno za većinu glazbenih žanrova. Međutim, sužavanje ovog raspona (npr. 50 Hz do 10.000 Hz) može usmjeriti procesiranje na najrelevantnije frekvencije za određene stilove ili instrumente, poput vokala ili akustičnih gitara. Uvijek postavite ove vrijednosti na temelju sadržaja vašeg miksa.

Jedna uobičajena greška je prekomjerno razdvajanje frekvencijskog raspona, što može dovesti do nepotrebne složenosti i faznih problema. Druga je postavljanje točaka razdvajanja preblizu jedna drugoj, što može uzrokovati preklapanje i mutan zvuk. Osim toga, ne razmatranje tipa raspodjele (linearno vs. logaritamsko) može rezultirati neprirodnim razdvajanjem pojaseva. Uvijek započnite s jasnim ciljem za svoje procesiranje i kritički testirajte rezultate kako biste osigurali da poboljšavaju miks umjesto da ga kompliciraju.

Višebandna razdvajanja omogućuju vam izolaciju problematičnih područja u frekvencijskom spektru za ciljani proces. Na primjer, ako vaš miks ima mutne niske tonove, možete stvoriti nisku pojase koja izolira frekvencije ispod 120 Hz i primijeniti EQ ili kompresiju kako biste ih očistili. Slično, ako su visoki tonovi oštri, visoka pojase iznad 8.000 Hz može se koristiti za primjenu de-essing-a ili blagih EQ rezova. Fokusirajući se na specifične pojaseve, možete riješiti probleme bez utjecaja na ostatak miksa.

Višebandna razdvajanja koriste se u raznim produkcijskim zadacima, uključujući višebandnu kompresiju, gdje se svaki pojas neovisno kompresira kako bi se preciznije kontrolirala dinamika. Također su bitna u masteringu, gdje različiti frekvencijski rasponi mogu zahtijevati jedinstveno procesiranje kako bi se postigao uravnotežen i poliran zvuk. Osim toga, višebandna razdvajanja koriste se u dizajnu zvuka za razdvajanje frekvencija za kreativne efekte, poput izoliranja niskih tonova za poboljšanje sub-bassa ili visokih tonova za shimmer reverb.