BMI Kalkulator

BMI se izračunava pomoću formule: težina (kg) ÷ visina² (m²) za metričke jedinice, ili [težina (lbs) ÷ visina² (in²)] × 703 za imperijalne jedinice. Visina se kvadrira kako bi se normalizirao odnos između težine i visine, jer težina proporcionalno raste s kvadratom visine. To osigurava da BMI preciznije odražava tjelesnu kompoziciju među pojedincima različitih visina. Međutim, ovo kvadriranje može neproporcionalno utjecati na BMI vrlo visokih ili vrlo niskih pojedinaca, što može dovesti do potencijalnih netočnosti.

BMI je koristan alat za probir, ali ima ograničenja. Ne razlikuje između mišića i masti, što znači da sportaši ili mišićavi pojedinci mogu biti klasificirani kao prekomjerna težina ili pretili unatoč niskoj tjelesnoj masnoći. Slično tome, može podcijeniti zdravstvene rizike kod pojedinaca s visokom tjelesnom masnoćom, ali normalnim BMI-jem. Osim toga, ne uzima u obzir faktore poput dobi, spola, etničke pripadnosti ili raspodjele masti, koji svi mogu utjecati na zdravstvene rizike. Za sveobuhvatniju procjenu zdravlja, BMI bi trebao biti korišten zajedno s drugim metrima kao što su omjer struka i bokova, postotak tjelesne masti i medicinske procjene.

BMI pragovi se prilagođavaju u nekim regijama zbog razlika u tjelesnoj kompoziciji i povezanim zdravstvenim rizicima. Na primjer, u mnogim azijskim zemljama koriste se niži BMI pragovi za prekomjernu težinu (≥23) i pretilost (≥25) jer su studije pokazale da pojedinci u tim populacijama imaju veće rizike od stanja poput dijabetesa i kardiovaskularnih bolesti na nižim BMI razinama. Ove varijacije odražavaju potrebu prilagodbe procjena zdravlja specifičnim demografskim i genetskim faktorima.

Uobičajena zabluda je da BMI izravno mjeri tjelesnu masnoću ili opće zdravlje. Iako BMI pruža opću naznaku zdravstvenih rizika povezanih s težinom, ne uzima u obzir mišićnu masu, gustoću kostiju ili raspodjelu masti. Još jedna zabluda je da 'normalan' BMI jamči dobro zdravlje, što nije uvijek slučaj—pojedinac s normalnim BMI-jem može imati visoku visceralnu masnoću ili druge rizike. S druge strane, netko s visokim BMI-jem može biti metabolički zdrav ako ima visoki udio mišićne mase i nisku masnoću.

Da biste učinkovito tumačili BMI rezultate, razmotrite ih kao dio šire procjene zdravlja. Na primjer, ako vaš BMI spada u raspon prekomjerne težine ili pretilosti, procijenite druge faktore poput opsega struka, razina tjelesne aktivnosti i prehrambenih navika kako biste razumjeli svoje opće zdravlje. Ako je vaš BMI u normalnom rasponu, ali imate sjedilački način života, možda bi još uvijek bilo korisno poboljšati svoju kondiciju i prehranu. Savjetovanje s zdravstvenim stručnjakom može vam pomoći da kontekstualizirate svoj BMI unutar vašeg jedinstvenog zdravstvenog profila.

BMI ispod 18.5 (premala težina) može ukazivati na pothranjenost, poremećaje prehrane ili osnovne zdravstvene probleme, povećavajući rizik od oslabljenog imuniteta i osteoporoze. BMI iznad 25 (prekomjerna težina) ili 30 (pretilost) povezan je s višim rizicima od kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa tipa 2 i određenih karcinoma. Međutim, ovi rizici variraju ovisno o drugim faktorima poput dobi, genetike i načina života. Rješavanje problema s BMI-jem često uključuje kombinaciju promjena u prehrani, povećane tjelesne aktivnosti i, u nekim slučajevima, medicinske intervencije.

Kako biste poboljšali BMI i opće zdravlje, usredotočite se na održive promjene u načinu života. Uključite uravnoteženu prehranu bogatu cjelovitim namirnicama, nemasnim proteinima i zdravim mastima dok smanjujete prerađene namirnice i dodane šećere. Redovita tjelesna aktivnost, uključujući aerobne vježbe i trening snage, može pomoći u upravljanju težinom i poboljšanju omjera mišića i masti. Osim toga, prioritetizirajte san i upravljanje stresom, jer oba igraju ključne uloge u regulaciji težine. Zapamtite, cilj nije samo smanjiti BMI, već postići zdraviju tjelesnu kompoziciju i smanjiti zdravstvene rizike.

Za djecu i adolescente, BMI se tumači drugačije jer njihova tijela još uvijek rastu. Pedijatrijski BMI mjeri se koristeći percentile na temelju dobi i spola, jer se obrasci rasta značajno razlikuju. Na primjer, BMI u 85. do 94. percentilu smatra se prekomjernom težinom, dok se BMI na ili iznad 95. percentila klasificira kao pretilost. Ovi percentili proizašli su iz grafikona rasta koje su razvile organizacije poput CDC-a ili WHO-a. Roditelji bi trebali konzultirati pedijatre kako bi razumjeli BMI svog djeteta u kontekstu ukupnog razvoja i zdravlja.